Frontalni način rada ili konceptualne mape?

Utjecaj rada na tekstu na kognitivne sposobnosti učenja u nastavi prirode i biologije

Autori znanstvenog rada o kojem ću pisati blog su: Latin Kristina, Merdić Enrih i Labak Irena.

Ključne riječi:

aktivno učenje, konceptualne mape, kognitivne razine, retencija znanja

Izvorni rad:

Latin K., Merdić E., Labak I.: Usvojenost nastavnog sadržaja iz biologije primjenom konceptualnih mapa kod učenika srednje škole

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=252567

Ovu temu sam izabrala zato što me je oduvijek zanimalo je li frontalni način rada dovoljno dobar i uspješan za svladavanje gradiva koje učimo u školi ili je potrebno ipak nešto više. U ovome radu autori su proveli istraživanje s ciljem utvrđivanja postižu li učenici bolje rezultate učenja primjenom frontalnog oblika rada (metodom usmenog izlaganja) ili primjenom konceptualnih mapa pri obradi nastavnog gradiva te postoji li veza između dugoročnog pamćenja i konceptualnih mapa.

Učenici sve teže uspostavljaju smislenu vezu između onoga što se uči u školi i svakodnevnih

životnih iskustava. Kao odgovor na ove probleme javlja se konstruktivistička teorija. 

U konstruktivističkoj teoriji aktivnost učenika podrazumijeva njegovu uključenost u ono što se uči, istraživačke aktivnosti, rješavanje problema i suradnju s drugima. Teorija konstruktivizma temelj je

tehnike konceptualnog mapiranja.

Konceptualne mape omogućuju učenicima da razumiju odnose među idejama stvaranjem vlastite vizualne karte povezivanja pojmova. Konceptualnom mapom mogu se postići tri različite vrste razumijevanja:

1) prevođenje (translacija) gdje se stečeno znanje može izraziti svojim riječima

2) interpretacija ili tumačenje i pojašnjavanje pojmova

3) ekstrapolacija ili sposobnost procjenjivanja i predviđanja učinaka i posljedica

Ovaj oblik rada učenicima omogućuje aktivan oblik učenja, primjene i razumijevanja

naučenog. Rezultati istraživanja pokazali su i veću uspješnost u retenciji naučenog što

također daje pozitivne implikacije za primjenu konceptualnih mapa u poučavanju i učenju.

ISTRAŽIVANJE:

U istraživanju je sudjelovao ukupno 101 učenik. Dva razreda s ukupno 50 učenika u nastavi su koristili konceptualne mape, a druga dva razreda s ukupno 51 učenikom sudjelovala su u frontalnoj nastavi.

Sastojalo se od provedbe nastavnih satova s obradom nastavnih jedinica “Ptice” i “Sisavci” te od inicijalne, završne i ponovljene završne provjere znanja.

REZULTATI:

Učenici koji su u učenju koristili konceptualnu mapu postigli su bolje rezultate u završnoj provjeri znanja u odnosu na učenike koji su sadržaj učili frontalnim oblikom rada. Također su učenici koji su učili pomoću konceptualnih mapa postigli bolje rezultate u pitanjima koja ispituju višu kognitivnu razinu. Konceptualne mape pomogle su učenicima u retenciji znanja te su tako i u ponovljenoj završnoj provjeri znanja učenici s konceptualnim mapama postigli bolje rezultate od učenika s frontalnim oblikom rada.

ZAKLJUČAK:
Konceptualne mape uvelike pridonose uspješnom ostvarivanju obrazovnih ciljeva.  Smatram da bi se djecu već u osnovnoj školi trebalo naučiti što su to i na koji način funkcioniraju konceptualne mape. Na taj bi način oni naučili bolje organizirati svoje učenje, aktivno bi sudjelovali u njemu i bili bi uspješniji u školi.

Jeste li ikada izrađivali konceptualne mape? Smatrate li da one pomažu pri učenju? Kada ste se u školi prvi puta sreli s takvim načinom rada i smatrate li da je to bilo prerano ili prekasno?